U Vukovaru smo boravili 7. i 8. studenoga. U dva dana doživjeli smo povijest grada kroz nekoliko predavanja i mnoštvo posjeta lokacijama koje i danas svjedoče o ratnim stradanjima. Iako je grad obnovljen, osobna svjedočanstva Vukovaraca često su nam potiho govorila da će proći još mnogo vremena dok se Vukovarci ne oporave. Ali vjerojatno nikad neće prestati glasno govoriti što se dogodilo u Vukovaru. Jer Vukovar se ne smije zaboraviti.

Da Vukovar nema samo ratnu povijest, svjedoči i njihov Muzej vučedolske kulture kojim su nas vodiči proveli u srijedu poslijepodne. Zanimljivo mnoštvo izložaka svjedoči o ranom naseljavanju našeg naroda na ovim prostorima. Bilo je itekako zanimljivo vidjeti njihov način života, njihove nastambe, odjeću i obuću, u što su vjerovali i kakve su običaje njegovali.

A onda, ono što smo svi jedva čekali – dolazak večeri i najavljenu disko večer na brodu! Dokaz da u Vukovaru život nastavlja teći dalje, možete se tamo i jako dobro zabaviti. Mi svakako jesmo!

Vojarnom, u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata, proveo nas je vukovarski bojnik u četvrtak ujutro. Još pomalo sneni, rado smo poslušali njegove dojmljive priče koje nam je pričao iz prve ruke jer je i sam tih godina hrabro branio Vukovar. Oduševila nas je veličina vojnih vozila, što cestovnih, što zračnih. Šokirale su nas priče koje smo čuli, a posebno nas je dirnuo ulazak u bunker koji je predstavljao logor u kojem su bili zatočeni i mučeni naši ljudi. Nakon toga, itekako razbuđeni i s gomilom misli u glavama, susreli smo se s našim vodičima koji su nas proveli memorijalnim mjestima na području grada Vukovara.

Prva je lokacija bila Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, poznatoj i kao groblje tenkova. Tu smo čuli još priča o stradanjima, ali i hrabrim borbama Vukovaraca protiv agresora. Uslikali smo se na izloženom tenku ispred Spomen doma i ponosno raširili zastavu naše škole.

Krenuli smo zatim prema bolnici, posebnom mjestu sjećanja. Bolnica je danas obnovljena i teško je povjerovati da su na nju nekoć svakodnevno padale brojne granate, i po 700 njih dnevno. Ovdje smo priče slušali i doživjeli s posebnom knedlom u grlu. Neobičan je osjećaj bio prošetati podrumom bolnice gdje su se pacijenti i zaposlenici skrivali, a o čemu danas svjedoče lutke na krevetima i oko njih.

Počast smo odali i svijeću zapalili na Memorijalnom groblju žrtvama Domovinskoga rata. Nakon toga uputili smo se prema mjestu koje zasigurno pripada najstrašnijm mjestima zločina u povijesti ratovanja. Najprije smo posjetili Spomen dom Ovčaru, a onda i zapalili svijeću svim žrtvama čiji su ostaci nakon rata pronađeni u masovnoj grobnici. Pomolili smo se za sve njih i odali im počast minutom šutnje.

Krenuli smo zatim prema pastoralnom centru i crkvi svetog Filipa i Jakova, najvećoj vukovarskoj crkvi. U ratu je bila gotovo u potpunosti razorena, a danas se Vukovarci mogu ponositi njezinom ljepotom.

Posjet Vukovaru završili smo Školom mira i kvizom znanja na kojem su naši predstavnici, Borna Butković Štuglin (8. a) i Lovro Štefanić (8. b) branili boje naše škole i osvojili 3. mjesto. Bravo, dečki!

Nevjerojatnih dojmova od svega što smo vidjeli i doživjeli, pomiješanih osjećaja, ali prepuni zahvalnosti vratili smo se svojim domovima, svom Zagrebu.

Ponosnog grada Vukovara prisjetili smo se i na satima engleskog jezika prošli tjedan. Učenici su koristeći modernu tehniku blackout poetry izrazili misli povezane s patnjom kroz koju je prošao taj grad, ali i cijela naša domovina. Na tekstu o Domovinskom ratu kreativno su se izrazili crtežima i obilježavanjem ključnih pojmova vezanih za ratno stanje kao i osjećaje koje ono u njima izaziva. Procijenite sami koliko su uspjeli pretočiti misli u djela…

Obilježavanje sjećanja na žrtvu Vukovara završili smo u ponedjeljak kad nam je u goste došao gospodin Branko Grdić. Gospodin Grdić branio je Vukovar kao osamnaestogodišnjak i ispričao nam svoja svjedočanstva o preživljavanju. S pažnjom smo poslušali svaku njegovu riječ i zahvalni smo mu što nam je svojim dolaskom i svojim dojmljivim pričama svog iskustva na nov način proširio vidike Domovinskoga rata.

Nakon predavanja gospodina Grdića, svi zajedno smo izašli na školsko dvorište gdje su nam učenici 8. d razreda, Karlo Šestak, Lorena Jurak, Barbara Bengez i Lucija Pavković, izveli recitacije pjesme Ivane Simić Bodrožić, Soba 325, i Priču o gradu Siniše Glavaševića. U tišini smo još jednom zapalili svijeće i obećali da nećemo zaboraviti Vukovar.